Igrač futsala

Tuesday, 02 February 2010 21:40

Written by Dževad Habibija

0 Comments

Kakve karakteristike bi trebao da posjeduje igrač futsala? Strukturalno posmatrajući, oduvijek se smatralo da su niski, brzi i okretni igrači, upravo ti koji su predodređeni za ovu disciplinu. Stvorena je ideja koja jasno i ekskluzivno daje prednost ovom tipu igrača, što će se vremenom pokazati kao velika greška. U fudbalu koji zahtijeva velike napore nisu mogli da uspiju brojni izraziti talenti, a kao jedan od osnovnih razloga bio je njihova tjelesna struktura. Mnoštvo primjera potvrđuje teze o ''velikim nadama'' koje su zbog fizičke građe bile primorane napustili fudbal. Posvetivši se aktivno futsalu, oni su napravili ispravan odabir i postali vrhunski igrači.

Ako su prije dvadeset godina igrači težili driblingu ''jedan na jedan'', danas se sve svodi na organizaciju igre i kolektivni učinak. Brzina prenosa lopte, aktivnost svih igrača, kretanje u prostoru bez lopte, brzo razmišljanje, blizina saigrača, izbjegavanje tzv. ''mrtvih perioda i mrtvih djelova terena'', u velikoj mjeri su doprinijeli poboljšanju igre. Danas profesionalni igrači futsala moraju imati i dovoljnu dozu pozitivne agresivnosti, eksplozivnosti, nepredvidljivosti, fantazije, odgovornosti, lukavstva, osjećaja za ritam utakmice…

Način igre koji se najviše praktikuje posljednjih godina zahtijeva od trenera stvaranje tzv. ''univerzalnih igrača''. Nemoguće je, međutim imati u sastavu sve univerzalne igrače, sposobne da igraju na svim pozicijama podjednako dobro. Odbrambeni igrač može težiti poboljšanju efikasnosti u protivničkom šestercu, kao i pivot u odbrambenoj fazi, međutim ne smije zapostavljati svoje karakteristike, vrline. Bez pretjeranog forsiranja igrač treba prije svega da iskoristi na najbolji mogući način svoje kvalitete, znači da ispolji svoj maksimum na poziciji za koju je predodređen.

Uzevši u obzir činjenicu da je futsal izuzetno brz kao sport, logično je da i igrači teže ubrzanju igre, podizanju ritma, i iznad svega brzom razmišljanju. Uspjeti brže misliti od protivnika, predosjetiti kojim tokom će se odvijati akcija, čitati misli protivnika su prednosti koje znatno favorizuju igrača, a samim tim i ekipu. Posjedujući ove karakteristike, on može unaprijed reagovati i spriječiti neke određene situacije. Pored toga igrač mora biti pripremljen za aktivno učešće u obadvije faze igre na bilo kom dijelu terena.

Nadarene igrače koji posjeduju izuzetne sposobnosti ni u kom slučaju ne smijemo prisiljavati da žrtvuju svoje kvalitete kako bi postali univerzalni igrači. Bila bi to neoprostiva greška iz samog razloga što efikasnost jedne kompletne ekipe univerzalaca još uvijek nije dokazana.

- Sposobnosti igrača

Osim objektiva obučavanja igrača, poboljšavanja njihovih tehničkih, taktičkih, mentalnih i fizičkih sposobnosti, trener je obavezan da utiče na izgrađivanje ličnosti igrača. Riječ je dakle o uspješnom ubacivanju igrača unutar grupe i njegovom oblikovanju. Smišljenim pristupom pojedincu se nameće obaveza prilagođavanja i njegova kompletna integracija unutar ekipe.

* Govoreći o stvaranju ličnosti, igrač treba manifestovati razne sposobnosti, tj. kvalitete kao:

- odgovornost,

- saradnja,

- kompetentnost, tj. stručnost,

- skromnost,

- posjedovanje agresivnosti,

- posjedovanje fantazije,

- sigurnost:

*(Il calcio a 5-Principi e sviluppi, 2002- A. Nuccorini)

- Pozicije igrača

Samim postavljanjem igrača na teren, tokom godina su se razvili i modeli igre kao i uloge tj. pozicije igrača. Korekcijom pravila futsala došlo je i do smanjenja broja igrača na terenu, što je automatski dovelo i do neminovne transformacije uloga igrača.

Iako ćemo naknadno veoma detaljno opisati sisteme igre u futsalu, mora se podsjetiti na godine igranja ''kvadrata'' sa dva odbrambena igrača i dva napadača. Nedugo zatim pojavila se i igra u tzv.''rombu'' gdje su statične uloge imali libero i pivot, sa dva beka ili krila. Danas je pravi raritet susresti se sa ovakvim načinima igre, tako da su i pozicije igrača pretrpjele dodatne korekcije.

Moderni način igre je nesumnjivo doveo do pojačavanja tempa, ubrzavanja ritma kao i aktivnije igre svih članova na terenu. Praktično, stalnim prisustvom kako fizički, tako i mentalno svedeni su na minimum tzv. ''mrtvi periodi'' tokom igre.

Današnji pristup futsalu ogleda se u kontinuiranim kretnjama svih učesnika u igri, tako da se u fazi napada zadnji igrač lako može naći na poziciju pivota i sl. Poseban značaj se pridaje pojedinim segmentima igre poput smišljenih promjena mjesta, stvaranju slobodnog prostora, ubacivanju u prazan prostor, i uopšte situacijama koje su vezane za igru bez lopte. Ova kretanja igrača nipošto se ne smiju pretvoriti u nasumična trčanja po igralištu koja mogu dovesti do stvaranja konfuzije u igri. Trčanje jednim te istim ritmom (bez obzira sporo ili brzo) takođe nimalo ne pridonosi podizanju kvaliteta akcije. Bez promjene pravca i brzine u datom trenutku ono se smatra zaista beskorisnim.

Ispravnost pozicije igrača na terenu je polazna tačka i od nje zavisi uspjeh akcije, bilo da je riječ o defanzivnim ili ofanzivnim aktivnostima.

Nije rijetkost sresti tehnički izuzetno nadarenog igrača, koji je međutim taktički nezreo. Na pr. to se može uspostaviti za tip igrača koji u fazi napada sam pokušava naći rješenje, uporno pokušavajući proći kroz dobro postavljenu protivničku odbranu. Ne obraćajući pažnju na pozicije suigrača on nastoji istrajati u namjeri da dođe do protivničkog gola i ne sluteći kakvu štetu nanosi svojoj ekipi. Ovakav igrač treba biti upozoren na vrijeme kako bi se vratio unatrag ili eventualno sačekao suigrače, te započeo kvalitetnu napadačku akciju.

Kada je riječ o odbrambenoj fazi, pozicija igrača najčešće zavisi od sistema igre koju postavlja protivnik. Odstupanja igrača od standardnih, predefinisanih mjesta tokom ove faze su mnogo rjeđa nego pri ofanzivnoj postavci. Prednost se, naravno ogleda u mogućnosti odabira individualne, tj. zonske odbrane.

Golman

U pravom smislu riječi predstavlja ''broj 1''. Ovo je bez imalo sumnje najodgovornije mjesto u ekipi. Osjećaj za igru (u svom šestercu i van njega), igranje i dodavanje lopte nogama, određivanje ritma igre kada je lopta van terena, sličnosti i razlike sa golmanom u fudbalu i ostale karakteristike imat ćemo prilike vidjeti u narednom poglavlju posvećenom ekskluzivno golmanima.

Zadnji igrač

Govorimo o zadnjem igraču u odbrani, dakle čovjeku koji ima potpuni pregled igre na terenu. Potrebno je naglasiti ulogu i značaj same pozicije koju zauzima ovaj igrač. U Španiji je prozvan kao igrač koji zatvara slobodni prostor, popunjava sve nedostatke u odbrani, u Italiji za njega kažu da je centralni igrač (nekada zvani libero), dok brazilci imaju običaj reći da je to fiksni igrač tj. onaj koji konstantno drži poziciju zadnjega čovjeka. Ovaj tip igrača mora posjedovati izuzetne odbrambene karakteristike. Orijentaciono gledajući ove karakteristike se odnose na strukturu, građu sportiste, njegovu tehniku, brzinu, kao i viziju same igre. Njegovo shvatanje igre je presudno ne samo u fazi odbrane ili prekidanja protivničkih akcija nego i u postavljanju i pripremi napada prilikom posjeda lopte. Pošto se nalazi na poziciji zadnjeg čovjeka važno je da je uvijek licem okrenut prema terenu, da se zna pridodati napadu i da posjeduje dobar šut (prilikom odbijenih lopti i pri šutiranju iz daljine).

Srednji igrač

Za njega imamo običaj reći da je univerzalni igrač. Mora posjedovati karakteristike napadača a takođe i znati braniti sopstveni gol. Možemo ga uporediti sa veznim igračem u fudbalu jer praktično prenosi igru iz odbrane u napad. Generalno govoreći srednji igrač (poznat i kao vanjski, krilo, bočni, bek) treba biti dinamičan ali i izdržljiv. Trener koji vodi računa o održavanju ravnoteže u ekipi imajući zadnjeg igrača i pivota u igri može postaviti dva srednja igrača sa različitim karakteristikama. Upravo zbog ravnoteže sopstvenih snaga na terenu, teži se postavci dvaju srednjih igrača sa različitim karakteristikama. Jednoga sa boljim odbrambenim osobinama, a drugoga sa napadačkim predispozicijama. Postavljajući u igru istovremeno dva srednja igrača sa istim ili sličnim karakteristikama određuje se specifičan način igre, tj. izrazito odbrambeni ili izrazito napadački.

Srednjeg igrača, koji je više baziran na vršenje defanzivnih zadataka često imammo običaj nazvati ''trećim čovjekom''. U fazi presing igre njegov status na terenu je od izuzetnog značaja. Osim funkcije spone, koju obavlja držeći rastojanje od suigrača, on se brine o presretanju svih lopti upućenih prema protivničkom pivotu. Ova uloga je rezervisana za nadarene i taktički zrele igrače koji imaju sposobnost tranzicije igre.

Pivot

Kao kod zadnjeg igrača jako veliku ulogu ima sama struktura igrača, koja mu dopušta kontakt i otvorenu borbu tijelom na tijelo pri stvaranju željene pozicije. Naslanjajući se na odbrambenog igrača, štiteći i zadržavajući loptu, pivot traži optimalnu soluciju u datom momentu. Bilo da se radi o šutu kada je okrenut golu leđima, pomoći suigračima kod pridodavanja napadu ili odigravanju tzv. ''sponde'', ovakav igrač mora imati poseban smisao za tok akcije. Osim toga, mora posjedovati dobar osjećaj za vrijeme prilikom zadržavanja lopte u svom posjedu. Ne smije dopustiti da bude dupliran od strane protivnika (čime otežava svoj status), i prije prihvata lopte mora imati jasnu ideju za nastavak akcije.

Navikli smo godinama gledati robusne, slabo pokretne sidraše, međutim posljednjih godina insistira se na stvaranju pivote koji su potpuno različite tjelesne građe. Niski, okretni pivoti koji su skloni brzini egzekucije i finaliziranju akcije svakako daju mnogo veće garancije treneru sa vizijom modernog futsala. Ovakvi pivoti su mnogo mobilniji i često teže odvlačenju direktnog protivnika na stative, pri čemu stvaraju prazan prostor za ubacivanje suigrača. Bježeći iz sjene nastoje prihvatiti loptu i finalizirati akciju, a ako do toga ne dođe ponovno izlaze na predefinisane pozicije i nastavljaju akciju.

foto: videoslofutsal.com