Banner Top

Log in
A+ A A-

Uloga sportskog psihloga

Uloga sportskog psihologa može se definirati na dvije razine, općoj i specifičnoj.

 

I. Opću razinu djelovanja sportskih psihologa determiniraju dva ranije spomenuta široka konteksta u okviru kojih se psihologija sporta razvija – akademski i primijenjeni.


Sportski psiholozi u akademskom kontekstu djeluju na dva načina.

Dio sportskih psihologa jesu istraživači koji se bave znanstvenim radom, s ciljem uspostavljanja novih spoznaja te razvoja metodoloških postupaka i instrumenata koji se potom primjenjuju u okviru različitih subdisciplina psihologije sporta. Sportski psiholozi koji se bave istraživačkim radom provjeravaju aktualne teorije u ovom području, te stvaraju nove, usavršavaju postojeće i razvijaju nove konceptualne modele koji se mogu koristiti za predikciju sportskog ponašanja. Ovi sportski psiholozi također često surađuju u kreiranju tretmanskih intervencija i programa sportske pripreme sportaša s kolegama koji rade 'u praksi' sa sportašima, timovima i sportskim trenerima. Drugi dio sportskih psihologa u okviru akademskog okruženja jesu edukacijski sportski psiholozi, sveučilišni ili srednjoškolski profesori, koji rade na predaji i širenju znanja i spoznaja iz područja sportske psihologije.


Sportski psiholozi također znanstvene spoznaje i stručna znanja primjenjuju u praksi, bave se savjetodavnim radom. Sportske psihologe u tom području može se nazvati kliničkim sportskim psiholozima, no možda je ispravnije nazivati ih savjetodavnim sportskim psiholozima, budući da rade s populacijom mladih i odraslih sportaša i trenera koji uglavnom ne pripadaju kliničkom uzorku, već normalnoj populaciji bez izraženih simptoma psihopatoloških poremećaja. Savjetodavni sportski psiholozi su stručnjaci koji pomažu sportašima (individualno i u timu) na psihološkom planu, s ciljem poboljšanja njihovih sportskih postignuća, kao i u savladavanju poteškoća s kojima se susreću u svojoj sportskoj karijeri. Savjetodavni sportski psiholog bavi se tako emocionalnim problemima koji se kod sportaša javljaju kao posljedica stresnih uvjeta odvijanja sportske aktivnosti (Horga, 1993), problemima ovisnosti i interpersonalnim konfliktima (Cox, Qiu, Liu, 1993). Osim toga, njihova je zadaća također surađivati s trenerima i ostalim sportskim kadrovima, a svoju ulogu uglavnom obavljaju u okviru šireg tima stručnjaka (npr. liječnik, fizioterapeut, nutricionist) zaduženih za kompletnu brigu o sportašima.


Moguće je da sportski psiholog pripada obima profilima istodobno, što je često slučaj kod, npr. sveučilišnih profesora koji se bave istraživačkim radom u nekom od područja psihologije sporta, te svoja znanja potom primjenjuju i u praksi.

 


II. Specifična razina djelovanja sportskih psihologa definirana je praktičnim zadaćama sportskih psihologa u različitim područjima djelovanja. Ostvaruje se kroz međudjelovanje psihologijske i sportske znanosti, tj. stručnjaka i znanstvenika ovih područja i njihovu suradnju.
Uloga sportskog psihologa u praksi različita je ovisno o području rada i interesa, no neka područja djelovanja usko su povezana, pa je nužna šira stručna kompetentnost. Prema Singeru i suradnicima (2001) specifično djelovanje sportskih psihologa obuhvaća sedam temeljnih područja. Toj se listi može pridodati još jedno područje djelovanja sportskih psihologa koje postaje sve aktualnije u novije vrijeme, tako da ih u konačnici možemo navesti osam. To su:


1. učenje, izvedba, vještine
2. sport mladih
3. mentalne/psihološke vještine i programi
4. savjetovanje
5. grupna dinamika
6. zadovoljstvo (well-being)
7. evaluacije
8. life-style management sportaša.